Analiza: SAD opasno pogrešno procjenjuju Iran

Kako Washington povećava vojno prisustvo oko Irana i istovremeno šalje diplomatske signale, obje strane sve više djeluju iz potpuno različitih strateških logika, što povećava rizik od šireg rata koji možda više neće biti moguće kontrolirati.

Rat iscrpljivanja umjesto odlučujućeg udara

Iran je već demonstrirao novu vojnu doktrinu tokom rata u Ukrajini, gdje su njegovi dronovi Shahed korišteni kao oružje iscrpljivanja. Iako relativno jednostavni i neprecizni, njihova snaga leži u masovnosti i upornosti, postupno iscrpljujući protivničku odbranu.

"Poruka je bila jasna: Iran je počeo voditi novu vrstu rata, fokusiranu na izdržljivost umjesto kontrole", piše Hashem za Foreign Policy.

Ova strategija pokazala se efikasnom i u sukobima s Izraelom, gdje su valovi dronova i projektila uspjeli probiti višeslojnu protivraketnu odbranu.

Suprotne definicije stabilnosti

Hashem smatra da je ključni problem u odnosima SAD-a i Irana fundamentalno različito razumijevanje stabilnosti i pregovora.

Iran je spreman prihvatiti ograničenja nuklearnog programa, ali ne i potpuno odricanje od obogaćivanja uranija. S druge strane, Washington insistira da je upravo to jedini način da se garantira da Iran neće razviti nuklearno oružje.

Istovremeno, američki predsjednik Donald Trump upozorava Iran da ima samo nekoliko dana za postizanje sporazuma prije moguće vojne akcije.

U Washingtonu se sve više razmatra ideja ograničenog vojnog udara koji bi prisilio Iran na ustupke bez izazivanja šireg rata. No, Hashem upozorava da je ta pretpostavka opasno pogrešna.

"Ratovi se ne mogu kontrolirati jednostranim planovima - oni ostaju ograničeni samo ako obje strane to žele", navodi on.

Ideologija otpora i simbolika Karbale

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei sve češće koristi retoriku inspirisanu bitkom kod Karbale, centralnim događajem u šiitskoj tradiciji koji simbolizira otpor i žrtvu protiv nepravde.

Ova retorika nije samo simbolična, već predstavlja politički okvir u kojem je otpor važniji od kompromisa.

"Ideja ‘umrijeti na nogama umjesto živjeti na koljenima’ direktno osporava američku logiku vojnog pritiska i prisile", piše Hashem.

U tom kontekstu, čak i ograničen američki udar ne bi bio shvaćen kao signal snage, već kao egzistencijalna prijetnja koja zahtijeva odgovor.

Iran kao kompleksan protivnik

Za razliku od manjih protivnika, Iran ima široko rasprostranjene vojne kapacitete, uključujući balističke projektile, cyber sposobnosti i regionalne saveznike.

Njegova strategija odvraćanja temelji se na tzv. horizontalnoj eskalaciji - širenju sukoba na više frontova, uključujući Liban, Irak, Jemen i Perzijski zaljev.

Iako su neki iranski saveznici oslabljeni, Hashem upozorava da to ne znači manji rizik.

"Slabiji sistemi odvraćanja nisu nužno sigurniji. Kada se osjećaju ugroženo, mogu postati manje suzdržani", navodi.

Rizik od suprotnog efekta

Jedna od ključnih pogrešnih pretpostavki u Washingtonu je da bi vojni udar mogao oslabiti iransko vodstvo. Međutim, Iran je već pripremio planove za nasljedstvo vlasti, a vojni pritisak mogao bi zapravo dodatno ojačati tvrdu liniju režima.

"Ironija je očigledna: pokušaj da se prisili promjena mogao bi dovesti do još rigidnijeg i nepredvidivijeg vodstva", upozorava Hashem.

Eskalacija koju više neće biti moguće kontrolirati

Zaključak analize je da američka strategija, koja se oslanja na ograničene vojne udare kao sredstvo pritiska, možda ne uzima u obzir ideološku i stratešku realnost Irana.

Ono što u Washingtonu izgleda kao kontrolirani signal, u iranskom kontekstu može postati početak šire eskalacije.

Kako je napisao vojni teoretičar Carl von Clausewitz: "Sve je u ratu jednostavno, ali i najjednostavnije stvari su teške".

Hashem upozorava da bi sukob s Iranom, jednom kada počne, mogao brzo prerasti u mnogo širi rat koji više neće biti moguće ograničiti.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad